субота, 22. август 2009.

I ženomrstvo je prolazno

Čitajući Oša, skoro sam shvatio da smo svi mi žrtve nagomilanog nasleđa prošlosti (a i modernih ideja, možda još i više) u čemu ima svakakvog đubreta. Da bismo mogli da uđemo dublje u duhovno (a ne da to samo bude metafora ili prazna priča), potrebno je da se očistimo i zbacimo sa sebe teret svega što je rđavo, nisko i prepreka u nama. To isto važi i kad je reč o muškarcima, ženama i muško-ženskim odnosima. Posmatram decu i vidim da su ona sasvim OK i normalna: nema kod njih tolike te tenzije, mržnje kao kod odraslih. Od malena nas uslovljavaju, pogrešno uče i vaspitavaju, dele nas, i zato postajemo takvi kakvi smo. Sve se to u nama formira na nesvesnom nivou, mehanički. Da bisko shvatili koji je naš problem, potrebno je proširiti svest (meditiranjem), podsetiti se mnogih stvari, kako funkcionišemo. Tek tada shvatiš šta je duša i da je svako duša: mogu da nekog vređam, ili šalim se sa njim, ili se svađam na nekom površnom nivou, ali kada shvatiš da on ima i nešto dublje, taj duh, tu energiju, onda već drugačije razmišljaš i poštuješ čoveka, taj njegov potencijal (bez obzira da li ga on koristi ili ne). Zbog svega toga sam trenutno u procesu prevazilaženja ženomrstva, bar osećam da jesam. Zato sam i zatvorio grupu Ženomrzac na Facebooku, jer je to kontraproduktivno i time samo proizvodim još više negativne energije. Sve je to tačno što sam pisao o ženama, ne može se opovrći, ali to je samo deo priče, deo cele slike i ne može biti osnova problematike međupolnih odnosa. Ja sam se bio vezao za taj deo, koji ne može biti kraj, završna reč (mada nisam ni hteo da to tako bude).

Što se žena tiče, moje poredviđanje je da će njihov rod u nareednih nekoliko decenija verovatno izumreti, jer očigledno je da su se žene opredelile, umesto gajenja i razvijanja pre svega sopstvenih kvaliteta, za to da postanu muškarci i lezbejke. To sve više, iz generacije u generaciju, proizvodi višak muških hormona, tako da će one najverovatnije kad-tad nestati sa lica Zemlje. Neće to muškarci učiniti, zadaće one same sebi završni udarac. Potpuno ludo! Ispada da opet muškarci treba nešto večito da pokušavaju da spasu, da na njima ostaje. Kako izgleda svet u kome nema žena, pitam se? Neki će reći da će muškarci postati žene i uravnotežiti balans, ali ne verujem u to.

U svakom slučaju, zabole me više za to šta se dešava spolja, jer sve se više bavim sobom i fokusiraniji sam ka unutra. Moja dužnost nije da rešavam društvene probleme već da se razvijam sve više u visinu, zar ne?



Nadam se da ste uživali čitajući ovaj post. Možete da se prijavite na RSS novosti ako želite da primate najnovije članke na vaš računar.

недеља, 16. август 2009.

Moje prvo “prosvetjenje”

To je bilo u sredu, 12.08.2009. Zapravo, ne može reći prosvetljenje u klasičnom smislu, jer nisam “progledao”, nisam video, npr. niti aure, niti kosmičku energiju, a još uvek nisam baš pomiren sa celinom, univerzumom...Ali, nešto se dogodilo, nešto sam osetio. Od skora radim vipasanu pa je verovatno i to uticalo.

Došao sam u Beograd na nekoliko dana da posetim Festival Piva a svo vreme sam boravio kod brata koji tamo živi. Došao je red na Sensible World Of Soccer, našu omiljenu video igru, pa smo odigrali nekoliko partija. U poslednjem meču pri kraju prvog poluvremena se dogodilo nešto čudno, nešto što do tada nisam doživeo: odjednom sam stekao osećaj (utisak) da kao da sam izgubio jednog fudbalera iz tima, odnosno kao da vodim loptu sa nevidljivim igračem! Posle jednog minuta igre sam shvatio da zapravo nisam ništa izgubio već sam se u svojoj stolici osećao kao da lebdim i ne samo to već da lebde svih mojih 11 igrača – kao da više ne trče po terenu. Igrao sam sa takvom lakoćom: telo me nikada do tada nije tako dobro slušalo! Gotovo sve onako kako je trebalo da uradim sam uradio, svaki moj potez u igri je bio baš kakav treba da bude, i to bez ikakvog napora. Sve je to bila jedna jako kvalitetna meditacija. Ni moj brat nije mogao da veruje kako odjednom tako dobro igram. Krajnji rezultat je bio 4:0 za mene.


субота, 27. јун 2009.

Kišni Čovek u Smederevu



Već par godina vidim jednog momka koji dobar deo dana provede stojeći na trotoaru moje ulice buljeću u prolazeće automobile. Pre neki dan me on upita (inače, malo je fizički retardiran: otežano hoda i priča):
“Dečko, mogu li ja da odem do Mladenovca ako imam vozački?”
Ja kažem (nasmešivši se malo): “Pretpostavljam da možeš”
On: “A, koliko ima do Mladenovca?”
Ja: “Nerkih 40-ak kilometara, skoro kao do Beograda.”
On: “Hej, jel hoćeš da ti nabrojim sve automobilske tablice koje znam, da vidiš koliko ih znam?”
Ja (opet osmešivši se): “Nema potrebe, ne sumnjam u to.” (i pre sam znao da je dobar u brojevima; kako i ne bi kad stalno broji)
Na kraju on reče: “A znaš ko je u pitanju? Moja sestra od tetke, hoću da idem kod nje, ona tamo živi. (tada sam se setio da mi je pre par godina rekao da je zaljubljen u nju)

Ako ste gledali film “Kišni čovek” sa Dastinom Hofmanom, kapirate o čemu pričam. Šta nagoni takve ljude da to rade? Da li je to samo veliki ljubavni nagon, ili opsednutost nečim, ili zaluđivanje sa umom (zatočeništvo u svom sopstvenom umu), ili je to zbog retardiranosti (ne mislim ništa ružno o njemu kad to kažem)? Da li on broji tablice da bi samo sebi dizao rejting, hranio svoj ego, dokazivao se pred njom, ili je jednostavno ograničen pa nema za šta drugo da se uvati (mada, to je opet više do društva i kako su ga tretirali: sigurno je propustio mnoge faze razvoja, nije ima s kim da priča, itd)? U svakom slučaju, džaba ova psihoanaliza, jer njome se ne može dostići spoznaja i suština.

Nadam se da ste uživali čitajući ovaj post. Možete da se prijavite na RSS novosti ako želite da primate najnovije članke na vaš računar.

Nikad ružnije






Ove godine sam nešto primetio: da su žene toliko ružne da je to strašno. Ovo je izgleda godina prekretnice, što se toga tiče. Ma koliko one se trudile to da prikriju, ma koliko se šminkale, kad bolje pogledaš i razmisliš, ružne su sačuvaj bože, ružnije nego ikad pre. Sve su deblje, ružnije, koža im je sve gora i gora...Žderu šra stignu, sve manje vode računa o sebi, svom izgledu u toj jurnjavi (eto vam feminizam, debilke i debili!). Postajemo Amerika, polako ali sigurno, haha. Ako sretneš tokom dana u prolazu neku lepu i zgodnu ženu, budi srećan.


Nadam se da ste uživali čitajući ovaj post. Možete da se prijavite na RSS novosti ako želite da primate najnovije članke na vaš računar.



субота, 13. јун 2009.

Ijaaaao, taj straaaašniii patrijarhat! :D



Patrijarhat je oblik društvenog uređenja u kome je, nasuprot matrijarhatu (gde žena, majka ima vrhovno pravo), muškarac glava porodice i upravlja zadrugom, a takođe dete pripada očevoj, a ne materinoj lozi.
Ne znam šta je ljudima i zašto se pravi tolika galama o patrijarhatu i zašto se samo muškarci smatraju odgovornim za loše stvari u istoriji i da su kao oni sve upropastili? Odakle vam ta informacija, ko vam je to rekao, gde ste to čuli? Kao, muškarci su nas stvaranjem civilizacije doveli u zabludu, a do tada je kao sve bilo u redu. Šta se tripujete? Ako hoćete da prevaziđete bilo šta, pa bio to i najklevetaniji i najocrnjeniji (pa i najgluplji) patrijarhat, morate ga prvo razumeti. Jeste li se zapitali možda nekad zašto je i kako stvoren taj sistem, zbog čega? Ili ćete čisto moralno da gledate na stvar? Nemate vi pojma! To su počeci stvaranja individue, ako niste znali. Istorijski gledano, to je bio neophodan korak. Svi se hvataju za taj patrijarhat, kao da je uradio ne znam šta, a zaboravljaju da je on trajao nekih pet do deset hiljada godina, a pre toga je matrijarhat, kao prvobitni oblik društva, trajao milionima godina! Pa onda, zar patrijarhat može biti toliko “grešan”? Je li on toliko važan da se o njemu toliko sere? Rekao bih da je u pitanju ženska zavist....Ali o tome ću kasnije. Dakle, ne radi se toliko o mržnji, o ovome o onome, ne može se nešto tumačiti bazirano na moralu. Posebno ne kada se vraćamo u istorijo sa ove današnje tačke gledišta. Čak iako je to provaljeno, današnji ljudi se i dalje tripuju da sve znaju i da su normalniji, zdraviji i bolji od ljudi iz prošlosti, a ti prošli ljudi su obavezno kao bili u većoj zabludi od nas. To nije tačno! Baš se danas ljudi najviše tripuju, jer su, zahvaljujući prevelikom tehničkom napretku i informatičkom bumu, ljudi prenatrpani uglavnom bespotrebnim informacijama, što ih često parališe i koči u delanju. Malo toga danas radimo iz potrebe; uglavnom smo manipulisani spolja. Sve je postalo virtuelno, živimo u najlažnijem svetu do sad. Sve je postalo maska. Čovek se jako srozao. Odakle današnjem čoveku pravo da toliko sudi prethodnim ljudima i da smatra da je u pravu?
Da se vratim na prošlost: dakle, ljudi su u ranijim vremenima delali više iz potrebe, a manje iz tripa, jer nisu imali televiziju i ostale gluposti. Tako je i sa stvaranjem patrijarhata. Ne radi se o mržnji već bih rekao da se pre svaga radi o istorijskoj prekretnici: javlja se svest. Dobro, svest se javila još ranije, ali je verovatno tada, pre nekih desetak hiljada godina, javila u dovoljnoj “količini” da čovek oseti da je vreme da se nešto menja. I to se jevilo u individuama verovatno, a ne u većini, kao uostalom što je i uvek slučaj. Dakle, taj “svesniji” pojedinac (ili više njih) se našao pred ovom situacijom: oseća se kao individua a kao kontra snagu ima gomilu, stado, a uz to još i matrijarhat. Da ne zaboravim: matrijarhat i jeste stado. Milionima godina se ništa nije menjalo, to najbolje govori o kvalitetu tog isstema. Ako su tako pametne, što nisu nešto menjale, evoluirale, stvarale, podstrekivale napredak. Zato što je muškarac jedini sposoban za to, on je odgovoran za akciju! Žena je pasivno, nazadno biće i uvek gleda kako da sputa muškarca, ne shvatajući pritom da je to usporavanje evolucije. To nas i sada očekuje, ne zavaravajte se! Žene će nas samo vratiti u praistoriju, ništa više od toga. Dakle, taj “svesniji” pojedinac koji je želeo više, bolje, nije mogao protiv stada, jači su od njega. Protiv sebe nema samo žene, već i većinu muškaraca. To je čak i danas još uvek slučaj, zamislite! Nije se mnogo izmenilo. Šta taj čovek onda može da uradi, šta mu je činiti? Eeee, slušajte sad dobro! Nema druge nego da prevari tu gomilu! Jebi ga, šta da se radi! Morao je da izmisli boga, religiju, i ostale gluposti, kako bi gomili “pokazao” nešto veće od žene, majke, jer je ona bila najviši kult. Nažalost, danas je i dalje ona neki “kult” i budalaština, zato što većina muškaraca su i dalje glupaci i misle da je žena bog znam šta, i to samo zbog parčeta pičke! Tja! Bednici! Znači, taj čovek je morao da izmišlja, da bude vrač, da bude “posrednik”, nije imao kud! Upamtite, to su bili počeci stvaranja individue! Ajde, što žena nije nešto uradila, kad je tako pametna. Uostalom, evo jednog Ničeovog citata, on to mnogo bolje kaže od mene:

“Prvobitno je sve bilo običaj i onaj koji je želeo da se iznad njega vine, morao je postati zakonodavac i vrač i neka vrsta polubožanstva: to jest, morao je stvarati običaje – strahotna, po život opasna stvar!”
“Svim onim nadmoćnim ljudima, , koji su osećali neodoljivu potrebu da skrešu jaram bilo kakvog morala i donesu nove zakone, nije preostalo ništa drugo – ako stvarno nisu bili ludi – nego da se prave ludi ili da polude. I to važi za sve novatore u svim područjima života, a ne samo u religiji i politici,”

Hoću da kažem da patrijarhat ima svoje zašto, ima neku osnovu. Dok matrijarhat i nema baš svoje zašto, jer za njega žene nisu zaslužne, to je prvobizni oblik zajednice kod ljudi, stvoren još dok su ljudi bili “nesvesni”. I zato žene nemaju prava da se kurče i ponose! To nije njihovo delo! Muškarac se izborio za patrijarhat, učinio je tu revoluciju. Hoću da kažem da treba razumeti, zašto, kako. Tek tada ćemo moći da prevaziđemo i krenemo napred. Što bi reko Ošo: da transcendiramo tu stvar. Jeste, sa ove prespektive sve to deluje glupo, smešno itd,, ali sa perspektive tog čoveka i ne baš. Mislim da on drugačije i nije mogao. I nemam nameru da preterano pljujem patrijarhat i tako se dodvoravam ženama kao većina muškaraca, tih čmarova, ulizica i lažova! Ne pada mi na pamet da sečem svoju granu. Ništa time neću postići. Ako mi budemo nastavili da ses svađamo i pljujemo svoje tvorevine, to samo ženema nastavlja da odgovara, jer su udružene. Nije mi cilj da se dokazujem pred ženama time što ću urušiti muški rod i tako uništiti i sebe. To je bolesno!
Kao, muškarac je bio grub, ovo ono. Ma ajde! Sve to su žene radile nama milionima godina pre! Na primer, u praistoriji si, ako opsuješ ženku, bio osuđen tako što do kraja života pleme sa tobom više ne govori uopšte. Kakva glupost! Zar nije to isto diskriminacija? Upravo je u matrijarhatu bio najgori moral, moral krda, gde se nisu trpele razlike među jedinkama. Moral koji je posle došao je za njega mala beba! I ne serite mnogo! Nemate vi pojma! Samo da dodam: ne verujem ni u to da je patrijarhat bio nešto toliko temeljno revolucionarno i da je promenilo toliko toga. To je samo jedan korak u evoluciji. U suštini, i dalje je mnogo toga ostalo isto, samo što je mužjak dobio bolji položakj nego pre. Podela rada je ostala ista: ženka sakupljač, mužjak lovac. Ne znam šta je problem. Možda ljudi nisu shvatili te tvorce patrijarhata, pa su posle samo nastavili po starom. Možda tvorci jesu imali radikalan plan ali se to nije desilo. Većina muškaraca je i dalje donekle ostalo potčinjeno ženi, čak iako nisu bili svesni. Gajili su kult majke, tu su se zajebali. Zato volim nakad da kažem da je patrijarhat produžena ruka matrijarhata, na žalost, jer su ljudi glupi, pa sve ukenjaju. A žene nemaju prava da se bune, jer su dobro prošle! Muškarci su im sačuvali ponos i izvorne vrednosti njihove. Mislim da je ovo što se sad žene bune (prethodnih 150 godina) zapravo zavist: ne mogu da podnesu da muškarac ima iole bilo kakvu slobodnu, bilo kakav mozak, jer se plaše da ne razotkrije ženske tajne. Žene su se uvek plašile muške inteligencije. A osnovni razlog za pobunu su u stvari muški hormoni: u kapitalizmu 19. veka se zbog povećanja apetita biznisa javila potreba da se i žene ubace u muška radna mesta. To je stvorilo kod žena proizvodnju viška muških hormona. Ti hormoni su upravo odgovorni za pobunu, jer se žena u suštini svoje prirode ne buni, ona je takva. Samo zbog tih hormona, jebote! Koja glupost! A nema potrebe. Što se nisu bunile svih prethodnih hiljada godina? Zato što nisu u tom fazonu. Verujte, ne znaju one zbog čega se bune, niti znaju šta hoće, to je sve maska! A to je najveća greška što se dozvolilo da žena radi muške poslove, to je bila prekretnica i najveća kratkovidost i zabluda! Na kraju krajeva, ženama je sve dato sada. Muškarci su im dali slobodu, ispoštovali su ih. Muškarci su učinili čak i taj korak da se ponize i dokazali spermnost u “razumevanj”. Baš me interesuje šta že žene nama da daju. Daće nam kurac! Glupaci!
Jednostavno, ne mogu se moralno objašnjavati stvari. Nije žena postala takva i takva zbog muškaraca: ona je inače takva, pasivna priroda, lukava, slaba. U sištini, muškarcu robovanje mnogo više smeta, jer je on slobodnija, aktivnija priroda. Zar žene ne demantuju sve ono što pričaju? Ne mogu kritikovati muškarce za sve ono što one sada rade, i što su još pre muškaraca radile! To je bolesno! Alo, bre ljudi, osvestite se! Koj vam je! Zar nije očigledno? I ti, Ošo, koj ti je, bre, kurac i tebi, jebote! Ha-ha-hhaaaaa...Evo, i vama duhovnim učiteljima da kežem, misticima: ni vaš spiritualizam nikada ne bi bio stvoren, da žena nije bila potčinjena. Da, jeste, zato što žena muškarcu smeta...da smeta! Ometa ga u miru, sputava ga. Žena nikada nije imala osećaj za muškarčevu dubinu, za umetnike, mistike, stvaraoce...Koji najpametniji muškaraci u istoriji, oni koji su menjali svet, su imali ženu? Gotovo ni jedan nije imao čak ni devojku, ljubavnicu. . Čak ni ti, Ošo, se nikada nisi ženio. Šta pričaš onda. Lagao si! Meni je to sasvim dovoljno...Žena ometa muškarca i priznajte to, moji muškarčići današnji, priznajte i ne lažite; vaše papučarstvo je maska. Nezahvalnici se svojoj sopstvenoj prirodi i onome što imate! Što se tiče ovog današnjeg pada čovečanstva, i početka još jednog kraja (zagađenje planete, jurnjava za novcem, utrkivanje za moć, ali bez cilja, smisla), to su upravo žene odgovorne najviše. Toga pre nikada nije bilo! Nisu se ranije toliko trošila prirodna bogatstva. To je sada upravo zbog žena i njihove vlasti, jer su se zbog svoje gluposti samo našminkale stvarima, i zbog toga teraju muškarce i traže više, jer su nezasite, što će reći, nemaju osećaj za meru. Glupe su. Ženska vladavina je pogubna u ovakvim vremenima. Nemaju one smisla za to.
Pogledajte današnju ženu: sve je, samo žena nije. A i ono što jeste, to je skriveno. Kakve crne žene, bre! Gde? O čemu pričate? Šta, muškarače da se bore za ženska prava? Ma daj, molim te. Smejurija. Sve su ukrale: sve što imaju je krađa! Sve što smo mi stvorili, one su uzele da se našminkaju time. Kakvo crno obrazovanje, vidite da su se samo našminkale. Kao da obrazovanje čini nekoga boljim. Nemaju one blage veze! Stoka jedna lezbejsta i sektaška! Tek sada vidimo da tvorci patrijarhata i nisu bilo mnogo u krivu. Itekako treba ženu potčiniti. Itekako! Jer to je potrebno zbog mnogih stvari. I na kraju krajeva, žena treba muškarcu da zahvali što je bila žena, jer sada kad se “oslobodila” više nje žana, zar ne! :) ;) Žena može biti žena samo kad je potčinjena, tako je to u prirodi. Dobro...ako vi više volite hibridne sektašice, izvolite. Hahahah!Neka hvala, nisu po mom ukusu.
Hoću samo da se gleda realno, a ne da se samo muškarac dovodi u pirtanje. Postoji li kritika žene, kritika feminizma? Ne postoji! A treba da postoji. Tek tada, kada postoji kritika i jednog i drugog, moći ćemo da prevaziđemo podelu. I jebite se više, vi sektašice i vaši čmarovi! :)
Još jedan Ničeov citat za kraj, i to je to za danas:

“Pogrešiti u osnovnom problemu “muškarca i žene”, poricati najneizmerniji antagonizam između njih i nužnost večno neprijateljske napetosti, sanjati, možda, o jednakim pravima, zahtevima i dužnostima, istom vaspitanju: to je tipičlan znak plitkoumnosti, to se mislilac koji je na tom opasnom mestu pokazao plitkost – plitkost svog instinkta! - može uopšte smatrati sumnjivim, još više izdanim i otkrivenim; on će, po svoj prilici, za sva temeljna pitanja života, pa i budućeg života, biti suviše “kratak”, nesposoban da dosegne neku dubinu. Međutim, čovek koji ima dubinu – u svom duhu, kao i u svojim prohtevima, uključujući i onu dubinu blagonaklonisti koja je sposobna za strogost i čvrstinu te se lako s njima brka – može o ženi misliti samo na orijentalan način: on mora ženu smatrati kao posed, vlasništvo koje se može staviti pod ključ, kao nešto što je predodređeno da služi i što u tom služenju postiže savršenstvo; u svom odnosu prema ženi on se mora oslanjati na golemi azijski um, na azijski instinkt premoćnosti, kao što su to nekad činili Grci, ti najbolji baštinci i učenici Azije, koji su – kao što je poznato – od Homera do Periklovog doba, s rastom svoje kulture i moći, korak po korak postajali i stroži, ukratko – orijentalniji, u svom odnosu prema ženi. Koliko je takav stav bio nužan, logičan, čak ljudski poželjan: neka se o tome razmisli!”


Nadam se da ste uživali čitajući ovaj post. Možete da se prijavite na RSS novosti ako želite da primate najnovije članke na vaš računar.


петак, 05. јун 2009.

Meditacija: moja dosadašnja iskustva

Za meditaciju sam, naravno, čuo znatno ranije, ali sam se sa njom prvi put susreo 2006. godine u knjizi “Moć Volje” Pola Žagoa, po kojoj sam i “vežbao”. Bože, kako je to glupa knjiga! Prosto neverovatno kako neko može da napiše tako nešto površno i nepraktično. A kao bio čuveni učitelj, mistik. Ma ajde! Predlaže ti neke vežbe a ti još nemaš pojma ni kako funkcionišu stvari. To je više bila neka forsirana autosugestivna fiziologija. Ne sviđa mi se to. Nekoliko meseci sam radio po tome i prestao. Ta epizoda je bila ipak samo informativna.
Prošle godine sam preko jednog druga saznao za Osha. Poslao mi je preko MSN-a par Oshovih videa sa Youtubea da pogledam. I dopalo mi se, jer ima dosta bunta u njemu, drugačiji je. Odlučio sam da nabavim neke njegove knjige. Zapravo nisam planirao, već sam slučajno naleteo na “Knjigu o spoznaji” na jednom mini sajmu knjiga kod nas u Smederevu. I tako je odpočlelo moje druženje sa Oshom...
U početku ga nisam baš najbolje razumeo. U stvyri, najbolje sam razumeo taj njegov buntovnički stil, to mi je bilo najsrodnije. Dok neke druge stvari su mi pravile samo dodatan haos u meni. Imao sam predrasude prema njemu i prema tome što priča. 
Srećom, početkom ove godine sam kupio njegovu knjigu “Meditacija: prva i poslednja sloboda” (ovde možete pročitati moju recenziju) i rekao sebi: ”O, konačno da nađem nešto praktično iz ove oblasti!”. I od kada sam počeo praktično da radim, mnogo ga bolje razumem i sad kapiram šta je hteo da kaže. On se u stvari koristi određenim pojmovima iako ne misli to, a jezik je ograničen. Osho govori o stvarima u koje mnogi još nisu zašli, koje su izvan našeg uma, tako da ostaju nepojmljive i nemoguće ih je izraziti jezikom. Zato on deluje kao da nekad kontrira sebi. Poželjno je ući dublje u materiju kako bi se razumelo i naravno da bi čovek samog sebe razumeo.
Prvo sam počeo sa Dinamičkom meditacijom, i prijalo mi je, dobro sam se praznio sa time. Ali, kao da mi tu nešto fali, nije me to zadovoljilo. Zatim sam radio meditaciju vrtenja, koja mi je jako bila interesantna i prijala mi, ali mi je vremenom i ona dosadila: jeste da te ono vrtenje preko jednog sata natera da bolje posmatraš sebe ali istovremeno ti ono gledanje svega što se vrti oko tebe odvraća pažnju. Trenutno radim meditaciju Mistične Ruže koja do sada daje najbolje rezultate. 
U principu, ne vezujem se za tehnike, date vežbe iz knjige. Kao što je i Osho rekao, suština je u posmatranju. Tako i ja koristim vežbu da bih se opustio, ispraznio a ključni deo je onaj finalni kada samo posmatraš. I zaista, u poslednje vreme ovladavam veštinom posmatranja sebe i svoje unutrašnjosti, i to ne samo dok meditiram (radim vežbu) već i u drugim periodima dana. Bolje shvatam sebe, kako funkcionišem. Što se tiče nekog duhovnog razvoje, mislim da za sada osećam svoje drugo, eterično telo (ne vidim ga još uvek, ali ga osećam), a za dalje ćemo videti...

Moj tekst o Oshu (iz perioda dok ga nisam dobro razumeo)



Nadam se da ste uživali čitajući ovaj post. Možete da se prijavite na RSS novosti ako želite da primate najnovije članke na vaš računar. 


понедељак, 01. јун 2009.

Adam i Eva, i slično



Idologija socijalizam, slično kao hrišćanstvo (a socijalizam i jeste latentan oblik hrišćanstva, samo u materijalnom smislu), je bazirana na slaboj psihologiji (slabom poznavanju čoveka) da je čovek u osnovi savršeno "dobro" biće, da se takav rađa, a da loš postaje zbog spoljnih uticaja. Na primer, veruju da ako se rodiš u siromašnoj porodici i budeš ugnjetavan od strane tamo nekih kapitalista, da ćeš da prsneš, a kada se obogatiš ili imaš bolje uslove, kao to je garancija da ćeš da budeš normalan, i da nećeš da radiš to što rade kapitalisti (otkud ti znaš ako nisi bio u toj situaciji?) i da će u bogatom društvu ljudi biti svi srećni i dobri.

Mislim da je to u praksi nemoguće, jer iako se dostigne savršeno uređeno društvo, nećemo se popraviti, jer nismo samo kulturološki uslovljeni već i genetskim nasleđem, a tu ima svačega. S druge strane, kulturom se uglavno suzbija to genetsko nasleđe niti se pojedinac pita ko je i šta je, pa to pravi dodatan problem – potiskivanja.

Slično kao socijalisti, hrišćani imaju onu priču o Adamu i Evi, prvim ljudima, koji su kasnije izgubili to svoje blagostanje. Da li to znači da socijalisti i hriščani zapravo sanjaju sad da se jednoga dana vrate tom "prvom čoveku", "čistom čoveku", nevinom, koji nije kasnije postao ovakav ili onakav zbog raznih kultura, nasleđa, situacija? Da se vrate prvom čoveku kako bi počeli iz početka? Mislim da je to nemoguće. Jer čak iako uspemo u tome, opet prvi čovek je nastao od majmuna pa to povlači sve ono što je dobro i rđavo nasleđeno od majmuna. I tako u beskraj - do amebe - jer mi ništa drugo i nismo do nagomilano genetsko nasleđe svog života pre nas, bar što se tiče evolutivnog lanca kome mi pripadamo.
Ljudi koji se na istoku bave meditaciojom su dokazali kako se pomoću nje čovek može isprazniti od svega onoga što je naučio, što su ti drugi dodelili od malena (to oni zovu ego), da bi tek tada kao ispražnjena čaša, mogao da se puniš i stvaraš nešto novo. To je tačno, ali time se oslobađaš samo onog iskustva u ovom životu, ali ne i gena, u kojima su zapisana iskustva onih koji su isto bili pod uticajem kulture. Dobro, ni to nije loše. Ali ne možemo se osloboditi genetskog nasleđa. U moralnom smislu nema šanse da budemo maxi dobra bića, pre bi trebalo da naučimo da baratamo sa time što imamo. Šta drugo možemo...

Svi napori morala ovde padaju...

Nadam se da ste uživali čitajući ovaj post. Možete da se prijavite na RSS novosti ako želite da primate najnovije članke na vaš računar.